ŠEGAJU DRVA DANIMA
Vrijeme je kao zmija.
Uglavnom se vuče.
Ponekad poskoči, kvarno i naglo.
Novca za uživanje je uvijek malo.
Slomio sam se napola i mijenjam boje.
Osjećam krivicu zbog iluzije tek.
Dao sam sebi oduška i slobodnog
vremena. Motor preskače i mislim da curi
ulje. Zmija se sklupča u toj barici.
Zjenice se skupljaju. Prestajem spavati.
Sanjam budan a to štivo je znano.
Vozim se po gradu, jureći užitak i ugođaj.
Kasnim na rokove i bivam neuredan.
Vrijeme poskakuje, ujeda i ukida mir.
Ljudi ispod terase šegaju i dalje.
Vjetar počinje da duva, unosi
piljevinu u oči. Mutno mi je.
Priželjkujem upokojenje.
Ona se spasila, makar privremeno.
Duša se skrasila. Možda privremeno. Jauče...
I dalje šeganje i tajac taoca okačenog
o kuke nervnih završetaka.
WELTSCHMERZ
Crno srce puno duše je na stolu. Treba da ga seciraju.
S obzirom na to da je dan vreo, sparan, medicinska ekipa
ne nosi mantile.
Nikakvu zaštitu. Nije im ni potrebna, suštinski.
Srce je istrulilo do mjere kada se nema šta zauzimati ekstra
za njega.
Samo ga trznuti, u jednom potezu ga izvući, iščupati. I
kraj priče. Napokon.
Moja porodica stoji desno od stola. Prijatelji i bivše djevojke
su lijevo.
Neprijatelji vise na garnišnama. Prave ventilaciju. Sunce,
nesnosna užarena lopta isijava.
Uvijek sam bio spreman, pomislih. Znao sam da će ovaj dan
doći kad ga najmanje budem očekivao, mada...
Ne tražeći krivca niti smatrajući nekog odgovornim za
nevolje i nemire sam si postao krivac.
Uzrok svih problema i smetnji si ti sam, dragi moj rastamene.
Razmišljam o riječima starog sajfera, gurua u penziji.
Bio je u pravu.
Rekao je pravo prije dosta godina. Hladno i mračno srce
nikad ne istraje.
Prije ili kasnije ono poklekne pred sveprisutnim i
svemoćnim Vavilonom.
Srce je pocrnilo vremenom, diskontinuumom. Sada čeka
dželata da ga izvadi i vrati onamo gdje
zaista pripada, na njegovo početno mjesto. Sad ja ne znam
gdje je to zaista, a u tome jeste začkoljica. Saznanje je iščezlo.
Mišljenja sam da dželat neće podijeliti tu tajnu sa ostatkom
moga bića. Grehota
zaista. Pozdraviću se sa svijetom neznaven. Grozno Srce je
nepoznanica a dželat činjenica. 38 godina za krila
što ne uspješe poletjeti. Nije im bilo dato da se vinu.
Kako god, kasno je.
Porodica, prijatelji, bivše prilike i besprizori sad zajedničkim
snagama kreću ka mom
grudnom košu.
Pitam se u sudnjem času ko li će biti srećnik u čijoj ruci
će završiti weltschmerz.
UVIJEK SE NASTAVLJA
Kiša se sprema.
Iz auta grad
izgleda ogroman.
Boli me grlo,
čaj mi je potreban.
Na mjestu gdje zastajemo
mami me nasuta rakija!
Kolebam se jer sam obećao
da ću smanjiti piće.
Na pola sljedeće misli,
jednostavno je sunem.
Ne mogu da se sjetim kome sam obećao.
U naletu očaja, pošto krenemo,
poželim još čaja. Za grlo
što boli. Grlo koje plače. (Za rakijom.
Ili za mnom)
DODIR AFRODIZIJAK
Divan dan za ljude.
Od zemlje.
Radost plovi. Nebeska plavet.
Varijanta svaka i dobro,
mirno. Obasjan suncem, sunce sam.
Crveni se sprava, pušta
zvuke i oslobađa tečnost. Trankvils. Šta
znam. San za jedan dan.
Baršunaste ruke i u njima ruže.
Konoplja. Curi sa konopca.
Pokloni iz čarapa i kapa
s poklopca.
Budimo mirni.
Krotimo zvijeri.
Širimo ruke
