za svadbu u Kani Galilejskoj
Crnooka,
ženo snova mojih,
slonovačo usandaljena,
nad tobom od plesačica, niko nije,
niko tako lakonog.
Ne nađoh te u čadorima,
u tmini što izdiše.
Niti nad bunarom
međ ženama sa testijama.
Ruke su ti kao mladice oguljene pod drveta korom,
tvoje je lice rijeka sa svetlima.
Bijela poput badema ramena su tvoja;
kad se oljušte tek ubrani.
Ne čuvahu te ni evnusi;
niti ustave bakrene.
Pozlaćen tirkiz i srebro krase mesta odmora tvoga.
Braon halja, zlatokončanog tkanja,
što se nabira oko tebe,
O, Natat-Ikanijo, "Drvo-u-rijeci".
Kao potočić među rogozinom ruke su tvoje nada mnom;
prsti tvoji rječica sleđena.
Djevice tvoje bijele nalik oblucima;
Djevice tvoje bijele nalik oblucima;
čiji te poj okružava!
Nad tobom niko od plesačica nije;
niko tako lakonog.
Preveo Radomir D. Mitrić
Na slici plesačice na Crvenom moru, jerusalimski mural
